Vukovar u srcu. Zauvijek.

Jednom si me pitao što je u početku prošlosti…

Reći ću ti da je bila i u uvijek će biti Riječ.

Riječ koja stvara.

Riječ koja spaja.

Riječ koja oslobađa.

Riječ koja dolazi kao svjetlost i širi se.

Polako.

Nježno.

Umiljato.

Ulazi pod kožu.

Nastanjuje se u srcu.

Poput zvjezdanog praha posutim u Svemiru...

Ostaje vječno.

Neizbrisivo.

Ta Riječ zrači.

Širi eksploziju pozitivne energije...

Omamljuje me njezina nazočnost.

Njezina snaga.

I toplina.

Želim pratiti njezin zov koji viče iz dubine moga bića…

Jer ono što osjećam..

I ono što vidim je..

Riječ kao svjetlost na kraju tunela.

Na zidu, prema kojem okrećem glavu kada spavam,

uhvatim san veličanstvenog sjaja zvijezda,

nad tihim, malenim gradom,

noći.               

Spavam sama.

Kada okrenem glavu prema zidu

na kojem sam uhvatila san

veličanstvenog sjaja zvijezda, noći,

sanjam zvijezdu repaticu;

i umjesto da si zaželim nešto,

samo tiho

izgovaram mu ime…

U stvarnost,

natrag,

vuče me neobična melodija;

zvuk mojega mobitela.

Budim se..

Još onako snena, razmišljam tko mi

prekida predivan san.

Uhvatim za mob, melodija prestaje.

Na ekranu, propušten poziv -

njegov kućni broj telefona.

Prožima me nevjerojatna toplina.

Osjetim nježni povjetarac na svome licu…

Sa osmijehom,

okrećem glavu prema zidu…

Nevjerojatan san…

" Ili  koja žena, ako ima deset

drahmi pa izgubi jednu, ne užeže

svjetiljku, pomete kuću i brižljivo pretraži dok je ne nađe?

A kad je nađe, zove prijateljice,

susjede pa im rekne:

'Radujte se sa mnom! Nađoh drahmu

što je bijah izgubila!'  "

Kažu da se u određenim inkarnacijama dijelimo. Poput kristala i zvijezda, poput stanica i biljaka i naše se duše dijele. Naša duša se pretvara u dvije, te nove dvije u  još dvije i tako se kroz nekoliko naraštaja rasprostranimo po velikom dijelu Zemlje. Kako se dijelimo, tako se i ujedinjujemo. To ujedinjenje se zove Ljubav. Jer kad se jedna duša podijeli, uvijek se podijeli na mušku i žensku polovicu. Tako piše u Knjizi Postanka: "Adamova duša se podijelila i Eva se rodila iz nje." Ljudska bića su na taj način međusobno povezana.

Naime, mi smo odgovorni za cijelu Zemlju, jer ne znamo gdje su naše Druge Polovice koje su nekad bile dio nas; ako su one dobro i mi ćemo biti sretni. Ako su loše, patit će, iako nesvjesno, i dio nas.

Zato, draga osobo, kada me pitaš mogu li se odlijepiti od tebe, samo ću ti reći da sam te voljela cijeli život. Voljela sam te još prije nego što sam te upoznala. Ti si dio mene. ( za J. )

Ovdje smo na Zemlji da bismo slijedili svoje snove. Imati snage učiniti korake koje smo oduvijek željeli učiniti. Mi smo krojači vlastite sudbine. Mi možemo uvijek iznova ponoviti istu grešku. Možemo uvijek pobjeći od svega za čim žudimo, a što nam život velikodušno nudi. Ili se možemo prepustiti Božjoj Providnosti, uhvatiti Božju Ruku i boriti se za svoje snove, vjerujući da oni uvijek dolaze u pravom trenutku. Božja Ruka uvijek vodi one koji vjerno slijede svoj put.

Sada je Isus među nama na novi način. Kao uskrsli Krist prisutan je svugdje. Za njega više ne postoje granice vremena i prostora. Na Veliki petak smo vidjeli kako se čovječanstvo odnosi prema Bogu: ubijamo ono što bismo trebali voljeti, bojimo se dara koji bi nas učinio slobodnim. Na uskrsnu nedjelju slavimo Isusov povratak u svijetu koji ga je protjerao.

Ako ste jednom na silu odnekle bili prognani, znate kako izgleda nemoguće vratiti se među one koji su vam rekli: ne želimo te. Ali baš to je vječna tajna koju slavimo: Bog se uvijek iznova uporno vraća u svijet koji ga iz nekog neshvatljivog razloga ne želi. Teško je shvatiti da je to tako, ali Isus uvijek pronalazi način da nam dođe...

"Čvrsto i jako pripada smrti,

maleno i slabo životu.

Jer slabi pobijedi jakog,

mekani pobijedi tvrdog.

Svi to na zemlji znaju,

ali se ne usude

po tome postupiti."

                                   (Lao-Ce)

Sretan Uskrs svima od srca želim!

Posebno

je riječ

koja se koristi da opiše

nešto poput zagrljaja

ili zalaska sunca

ili osobe koja širi ljubav

osmijehom ili brižnom gestom.

Posebno

opisuje ljude

koji sve čine iz srca

i misle na srca drugih.

Posebno

se primjenjuje na nešto

što je dragocjeno i vrijedno divljenja,

što se ne može uništiti.

Posebno

je riječ

koja najbolje opisuje Tebe!

(Ova priča je namijenjena dragoj levantici i svima onima koji ne vide smisao u nošenju boli, tuge i patnje na svojim leđima.)

Bijaše neki čovjek koji je stalno bio nezadovoljan i mrmljao: "Ma tko je rekao da svatko mora nositi svoj križ? Već mi je dosta tih svagdanjih križeva!" I dobri mu je Bog progovorio u snu. Čovjek je usnuo kako svi ljudi svijeta idu u povorci, svaki mukotrpno vukući svoj križ na ramenima. I on se nalazio pri kraju povorke i kad bolje pogleda, zapazi da svi imaju preduge križeve koji im u hodu smetaju. "Bit će dobro da ga malko skrešem i manje će me gnjaviti", reče u sebi i prilično skrati okomitu stranu križa. Išao je mnogo brže, počeo pristizati i prestizati ostale te se ubrzo našao na pročelju procesije.

Uskoro je došao do kraja putovanja. S druge strane ugleda raj zemaljski, ali se između toga i onoga dijela, koji je prošao, kočila uska i duboka provalija. NIje bilo mosta za prijelaz, pa su ljudi skidali svoje križeve, postavili na obje strane i preko križa prelazili u raj. I svi su lako prešli osim tog čovjeka. Pokušavao je namještati križ, ali mu je bio prekratak. "Da sam bar prije znao!" No, bilo mu je kasno da se žali. I dok se sav oznojio od muke, probudio se i shvati značenje križa u ljudskom životu.

P.S. Ti ne znaš kako je težak križ koji ne nosiš.

P.P.S. I kada padneš ponovno ćeš se podignuti, jer taj pad te može samo osnažiti i učiniti te boljom osobom.

(Anđeo na slici - snimljeno u Vatikanu, nije retuširano)

Svi mi imamo svoga Anđela i nitko nije sam, jer upravo u ovom trenutku dok čitaš ove riječi:

netko je vrlo ponosan na tebe,

netko misli na tebe,

netko brine za tebe,

nekome nedostaješ,

netko želi razgovarati s tobom,

netko želi da nemaš problema,

netko ti je zahvalan za pomoć,

netko te želi držati za ruku,

netko ti želi da bude sve dobro,

netko želi da si sretan,

netko želi da ga pronađeš,

netko ti želi pokloniti nešto,

netko vjeruje da si ti njegov poklon,

netko te voli,

netko se divi tvojoj snazi,

netko misli na tebe i smješka ti se,

nekome je potrebno tvoje rame i prijateljstvo.

NISI SAM!

Što je izgubljen dan?  - Dan kada se nisi nasmijao.

                                                                                     (Phil Bosmans)

(Nadam se da će vas nasmijati i barem malo razveselit ova sličica, jer mene jest ! To želim i vama!)

'Ko bi reko... Nisam zapravo nikad ni sanjala da ću upisati fakultet (u ovom slučaju Učiteljski), pohađati predavanja, izlaziti na ispite; prije svakog ispita uvijek dobra porcija nervoze pa onda slijedi ili pad ili prolaz; nakon toga tuga ili radost ovisno o kojim prethodno navedenim imenicama se radi.

Bilo je obilje lijepih trenutaka, ali i onih manje lijepih. Hvala Bogu pa ih se i ne sjećam toliko koliko onih lijepih: upoznavanje dragih ljudi, novih prijatelja, učenje sviranje klavira ( to mi je uvijek bio san ), izlet sa studentskom grupom i najboljim profesorom u Delnice, gdje smo šetali šumama i prikupljali biljke za herbarij; uz to smo bili svratili i u Crikvenicu i tamo sam prvi put vidjela more i usudila se dotaknuti ga, jer vele  "Kada dotakneš more, dotaknuo si cijeli svijet" - tada sam dotaknula cijeli svijet i osjećaj je bio neopisiv, predivan.. Naučila sam plesati neke plesove, a među njima i salsu (to mi je također bio san, jer volim plesati ), "upoznala" i izgubila osobu kojoj sam bila darovala svoje srce.

Međutim, ne mogu se požaliti. Bilo mi je i više nego dobro, bilo mi je odlično. Znam da sam svake godine mijenjala stanove ( živjela sam kao podstanar ), ili zbog grijanja ili zbog gazde.  Zavoljela sam taj grad ( SB ), to mi je na neki način postao drugi dom. Voljela sam šetnje istim, jer nikad nisam baš voljela sjediti u 4 zida, nego kao što i sami već znate... budući da sam sa sela, priroda je ono što volim da me okružuje.

Tijekom studija imala sam uvijek podršku svojih roditelja, sestara, prijatelja, cijele obitelji. Vjerovali su u mene iako ja u sebe baš i nisam.

I jučer... jučer sam dala zadnji ispit. Obranila sam temu sa najvišom ocjenom. Naravno, moralo je tako biti; ipak se radilo o prirodi, točnije o ljekovitom bilju i tu nema druge ocjene za mene, nego one najviše : )

Nekako sam se nedavno pojavila i ovdje i ponovno na neki način upoznala jako drage osobe: Osobe koje umiju sa drugima dijeliti i tugu i radost, Osobe koje uvijek imaju toplu riječ, riječ podrške, razumne i mudre riječi, Osobe koje vraćaju osmijeh na lice, Osobe koje svojim riječima, svojim postovima opuštaju, šire pozitivnu energiju... Nisam baš dugo tu, ali u ovo kratko vrijeme sam shvatila koliko ste mi i više nego dragi. Nekako Vas smatram svojom blog - obitelji. Hvala Vam što ste tu! Budite i dalje, jer lijepa je Vaša prisutnost.

Ovo je za mene novi početak, nešto kao Nova godina, hehe : )

Dižem čašu šampanjca i nazdravljam s Vama Dragi Moji!

Za još nemal broj godina za koje se nadam da ćemo se družiti i dijeliti naše misli, tuge i radosti!

Salut!