(Ova priča je namijenjena dragoj levantici i svima onima koji ne vide smisao u nošenju boli, tuge i patnje na svojim leđima.)

Bijaše neki čovjek koji je stalno bio nezadovoljan i mrmljao: "Ma tko je rekao da svatko mora nositi svoj križ? Već mi je dosta tih svagdanjih križeva!" I dobri mu je Bog progovorio u snu. Čovjek je usnuo kako svi ljudi svijeta idu u povorci, svaki mukotrpno vukući svoj križ na ramenima. I on se nalazio pri kraju povorke i kad bolje pogleda, zapazi da svi imaju preduge križeve koji im u hodu smetaju. "Bit će dobro da ga malko skrešem i manje će me gnjaviti", reče u sebi i prilično skrati okomitu stranu križa. Išao je mnogo brže, počeo pristizati i prestizati ostale te se ubrzo našao na pročelju procesije.

Uskoro je došao do kraja putovanja. S druge strane ugleda raj zemaljski, ali se između toga i onoga dijela, koji je prošao, kočila uska i duboka provalija. NIje bilo mosta za prijelaz, pa su ljudi skidali svoje križeve, postavili na obje strane i preko križa prelazili u raj. I svi su lako prešli osim tog čovjeka. Pokušavao je namještati križ, ali mu je bio prekratak. "Da sam bar prije znao!" No, bilo mu je kasno da se žali. I dok se sav oznojio od muke, probudio se i shvati značenje križa u ljudskom životu.

P.S. Ti ne znaš kako je težak križ koji ne nosiš.

P.P.S. I kada padneš ponovno ćeš se podignuti, jer taj pad te može samo osnažiti i učiniti te boljom osobom.

(Anđeo na slici - snimljeno u Vatikanu, nije retuširano)

Svi mi imamo svoga Anđela i nitko nije sam, jer upravo u ovom trenutku dok čitaš ove riječi:

netko je vrlo ponosan na tebe,

netko misli na tebe,

netko brine za tebe,

nekome nedostaješ,

netko želi razgovarati s tobom,

netko želi da nemaš problema,

netko ti je zahvalan za pomoć,

netko te želi držati za ruku,

netko ti želi da bude sve dobro,

netko želi da si sretan,

netko želi da ga pronađeš,

netko ti želi pokloniti nešto,

netko vjeruje da si ti njegov poklon,

netko te voli,

netko se divi tvojoj snazi,

netko misli na tebe i smješka ti se,

nekome je potrebno tvoje rame i prijateljstvo.

NISI SAM!

Što je izgubljen dan?  - Dan kada se nisi nasmijao.

                                                                                     (Phil Bosmans)

(Nadam se da će vas nasmijati i barem malo razveselit ova sličica, jer mene jest ! To želim i vama!)

'Ko bi reko... Nisam zapravo nikad ni sanjala da ću upisati fakultet (u ovom slučaju Učiteljski), pohađati predavanja, izlaziti na ispite; prije svakog ispita uvijek dobra porcija nervoze pa onda slijedi ili pad ili prolaz; nakon toga tuga ili radost ovisno o kojim prethodno navedenim imenicama se radi.

Bilo je obilje lijepih trenutaka, ali i onih manje lijepih. Hvala Bogu pa ih se i ne sjećam toliko koliko onih lijepih: upoznavanje dragih ljudi, novih prijatelja, učenje sviranje klavira ( to mi je uvijek bio san ), izlet sa studentskom grupom i najboljim profesorom u Delnice, gdje smo šetali šumama i prikupljali biljke za herbarij; uz to smo bili svratili i u Crikvenicu i tamo sam prvi put vidjela more i usudila se dotaknuti ga, jer vele  "Kada dotakneš more, dotaknuo si cijeli svijet" - tada sam dotaknula cijeli svijet i osjećaj je bio neopisiv, predivan.. Naučila sam plesati neke plesove, a među njima i salsu (to mi je također bio san, jer volim plesati ), "upoznala" i izgubila osobu kojoj sam bila darovala svoje srce.

Međutim, ne mogu se požaliti. Bilo mi je i više nego dobro, bilo mi je odlično. Znam da sam svake godine mijenjala stanove ( živjela sam kao podstanar ), ili zbog grijanja ili zbog gazde.  Zavoljela sam taj grad ( SB ), to mi je na neki način postao drugi dom. Voljela sam šetnje istim, jer nikad nisam baš voljela sjediti u 4 zida, nego kao što i sami već znate... budući da sam sa sela, priroda je ono što volim da me okružuje.

Tijekom studija imala sam uvijek podršku svojih roditelja, sestara, prijatelja, cijele obitelji. Vjerovali su u mene iako ja u sebe baš i nisam.

I jučer... jučer sam dala zadnji ispit. Obranila sam temu sa najvišom ocjenom. Naravno, moralo je tako biti; ipak se radilo o prirodi, točnije o ljekovitom bilju i tu nema druge ocjene za mene, nego one najviše : )

Nekako sam se nedavno pojavila i ovdje i ponovno na neki način upoznala jako drage osobe: Osobe koje umiju sa drugima dijeliti i tugu i radost, Osobe koje uvijek imaju toplu riječ, riječ podrške, razumne i mudre riječi, Osobe koje vraćaju osmijeh na lice, Osobe koje svojim riječima, svojim postovima opuštaju, šire pozitivnu energiju... Nisam baš dugo tu, ali u ovo kratko vrijeme sam shvatila koliko ste mi i više nego dragi. Nekako Vas smatram svojom blog - obitelji. Hvala Vam što ste tu! Budite i dalje, jer lijepa je Vaša prisutnost.

Ovo je za mene novi početak, nešto kao Nova godina, hehe : )

Dižem čašu šampanjca i nazdravljam s Vama Dragi Moji!

Za još nemal broj godina za koje se nadam da ćemo se družiti i dijeliti naše misli, tuge i radosti!

Salut!

www.youtube.com/watch

Nešto malo za dušu.. i njezino opuštanje ; )

"Kad bih ljudske i anđeoske jezike govorio, a ljubavi ne bih imao,

bio bih mjed što ječi, ili cimbal što zveči.

Kad bih imao dar proricanja i znao sve tajne i sve znanje;

kad bih imao puninu vjere, tako da bih brda premještao, a ljubavi ne bih imao, bio bih ništa.

Kad bih na hranu siromasima razdao sve svoje imanje, kad bih tijelo svoje predao da se sažeže, a ljubavi ne bih imao, ništa mi koristilo ne bi.

Ljubav je strpljiva,

ljubav je dobrostiva,

ljubav ne zavidi,

ne hvasta se,

ne oholi se.

Nije nepristojna, ne traži svoje,

ne razdražuje se, zaboravlja i prašta zlo;

ne raduje se nepravdi, a raduje se istini.

Sve ispričava, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.

Ljubav nigda ne prestaje.

Proroštva? - Ona će iščeznuti!

Jezici? - Oni će umuknuti!

Znanje? - Ono će nestat.

Jer, nesavršeno je naše znanje i nesavršeno naše proricanje.

Kada dođe što je savršeno, iščeznut će nesavršeno.

Kad sam bio dijete, govorio sam kao dijete, mislio kao dijete, sudio kao dijete.

Kad sam postao zreo čovjek, odbacio sam što je djetinje.

Sad vidimo u ogledalu nejasno, a onda ćemo licem u lice.

Sad nesavršeno poznajem, a onda ću savršeno spoznati kao što sam spoznat.

Sada ostaje vjera, ufanje i ljubav - to troje - ali je najveća među njima LJUBAV." 

                                     ( II Korinćanima 3,13 )

..ovo mi je najdraže pa neka se i ono nađe tu.. neka podsjeti na najvažnije..

Sjedi mladić u sobi, kasno uvečer.. Sve je tiho.. Jedino što čuje su otkucaji srca.. U zadnje vrijeme ga sve nešto bode i  probada.

Odjednom mladić čuje tihi šapat, topao i nježan:

"Zašto si tako tvrdoglav i nikad me ne slušaš? Znaš li da ćeš biti cijeli život tužan ako ne čuješ ono što ti neprestano govorim?"

Odgovori mladić:

"Oprosti srce moje, ali bojim se da ću biti povrijeđen ako uklonim taj zid oko tebe."

Veli mu srce na to:

"Zar ne vidiš da te neprestano bockam, da sam nesretno srce koje nosiš u svojim grudima, srce koje želi voljeti i biti voljeno?

Zar ti nije jasno da su te boli koje te probijaju zbog toga što bježiš, skrivaš se, životariš? Prestani misliti da nisi dovoljno dobar, dovoljno pametan, dovoljno lijep, dovoljno sposoban! Slušaj što ću ti reći:

Život nije pravedan, ali je svejedno lijep.

Kada sumnjaš, zakorači sljedećim malim korakom.

Štedi za penziju tako da staviš na stranu već danas. ; )

Ne uspoređuj svoj život sa drugima,jer nemaš pojma kakav je njihov put.

Stvari se mogu promijeniti treptajem oka. No, ne brini; Bog ne trepće.

Što drugi misle o tebi, nije tvoja stvar.

Vjeruj u čuda, jer ona su na svakom koraku!

Život ne dolazi s mašnom, ali je ipak poklon.

Usudi se riskirati, jer nema ništa nesigurnijeg od prolaznog svijeta.

Što se tiče sutrašnjeg dana, znam samo jedno: Bog će ustati prije sunca.

Usudi se voljeti, jer život bez ljubavi nema smisla."

Mladić se nasmiješi, zagrli svoje srce i odgovori:

"Hvala drago srce za tvoje riječi mudrosti! Hvala ti, jer si me podsjetio na bitne stvari u životu. Ako opet zaboravim, bocni me i sjetit ću se!"

Početak godine, na žalost, za nju  nije značio završetak slabosti.. nego ponovno padanje i nesposobnost njezinog duha da vlada sobom i odoli iskušenjima..

Pita se, zašto je tako teško odoljeti? I prije nego što  počini neki grijeh, zna da neće moći odoljeti i da će sagrješiti.. iako zna što će potom slijediti: grižnja savjest, srditost na sebe, širenje negativne energija na sve oko sebe.

Svaki put kada se udalji od svjetla.. ipak je nešto vrati.. ali se pita zašto, jer koliko puta zgrješi ona  u Njegovim očima..i koliko puta je imala osjećaj da joj je oprošteno..

i opet..

i opet..

i opet..

a ona uvijek iznova pad..

dopušta sebi da pada.. 

Možda kako bi se ponovno pronašla? Kao ona prispodoba sa izgubljenim i ponovno pronađenim sinom?

Kako će uspjeti odoljeti iskušenjima i samo okrenuti glavu od toga?

Mislim da je za to potrebna Snaga Duha koja njoj nedostaje.

U njenim očima je kao grešnica rođena.. i kao takva će i otići.

No, što može iščitati iz Tuđih Očiju...?

...

Mnogi su nesretni jer misle da se sreća može kupiti.

Ali sreća se ne može kupiti.

Na sreću!

Bitne stvari u životu besplatne su.

Daruju nam se bez naknade:

Majčino krilo.

Smijeh djeteta.

Sunce i prijateljstvo.

Ptičji pjev

Žuborenje potoka.

Sok u drveću.

Valovi mora.

Dan i noć.

Mir i tišina.

Sedmi dan.

Život i umiranje.

Biti čovjeka na Zemlji.

Kao što pijesak otječe,

tako godina protječe.

Ona bila je.

A što još ostaje,

spašava se u vječnost odlazeć

nakon kratka vremena već.

Sad svjetla sjaj prodire

od te godine

koja još bila nije,

koja još skriva

što uskoro otkriva...

Neka novogodišnje svjetlo obasja vašu dušu, obitelji, dom i put kojima kročite!

Sretnu 2010. godinu želim svima!